Stvaralačka sila

Autor: fra Draženko Tomić

Ponedjeljak, 23. ožujka 2010.

U kontekstu razmišljanja o smislu života i postojanja svijeta važno je postaviti pitanje: koja to sila upravlja gibanjem kao oblikom postojanja. Naš kršćanski odgovor je Bog. U Svetom pismu doznajemo da je Bog ljubav. Dakle, ta stvaralačka sila može se označiti kao ljubav.

S. Marija Petričević kaže: Ako kažemo Bog je ljubav, izrekli smo sve. Ako postoji na zemlji ljubav, tada mora biti pisana velikim slovom… Ta ljubav pokrenula je svjetove, oblikovala ih u prostor, davši im zakone po kojima će se razvijati, usavršavati. Ništa nije izgubila, kad je sve dala, jer uvijek ostaje punina u kojoj je sve sadržao od vječnosti i u kojoj se ništa ne može izgubiti. Ona se samo očitovala u svom stvaranju i uvijek ostaje potpuna i savršena." završava Petričevićka.

Učenici su pitali Isusa koja je zapovijed najveća u zakonu, a on im je naložio ljubav prema Bogu i bližnjemu (Usp. Mt 22, 36-39). Zapovijedi ljubavi prema Bogu i čovjeku su u uzajamnoj povezanosti u ljubavi, i to u biblijskoj i evanđeoskoj ljubavi. Zašto je to važno naglasiti? Zato što postoje različite definicije, klasifikacije i učinci ljubavi, kao npr. narcisoidna ljubav, sjetilna, morbidna, erotska, pragmatična i druge…

Spomenuta evanđeoska ljubav je ona o kojoj piše Sv. Pavao: ona trpi, dobrostiva je, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se, ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, raduje se istini. Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve tripi. Znači, evanđeoska ljubav, je kako piše, Ante Kusić, stvaranje mentaliteta suradnje i odgovornosti, prihvaćanje dužnosti i obveze prema sebi i drugom, prihvaćanje svakog čovjeka ravnopravnim sebi polazeći od uvjerenja da je Bog zajednički otac svih nas.

Manja Kovačević uočava kako evanđeoska i stvaralačka ljubav ima velikog protivnika u egoizmu. Ona se tada pretvara u časovite radosti, uživanja i provode, časti, bogaćenja i pohlepu. Iako takva egoizirana ljubav ne ispunja čovjeka, udaljava ga od njega samog, vraća ga u prazninu, u ništavilo, mnogi su joj skloni. A korizma, ona je vrijeme stvaralačke ljubavi.